Sadržaj

Riječ s jednim od nastavaka -I, -AS, -IS, -OS, -US ili -U je glagol. Glagol iskazuje vršenje neke radnje ili bivanje u nekom stanju.

  • Glagol koji nije u infinitivu (tzv. finitiv) je glakol koji ima jedan od nastavaka -AS, -IS, -OS, -US ili -U. Takav glagol ima ulogu predikata u rečenici.
  • Infinitiv je glagol s nastavkom -I. Takav glagol nema ulogu predikata, već ima različite uloge u rečenici.

Glagoli koji nisu u infinitivu

Postoje tri glagolska načina osim infinitiva: indikativ, imperativ i kondicional.

Indikativ

Indikativ je glagolski način koji pokazuje stvarne i efektivne radnje i stanja. U indikativu treba razlikovati tri glagolska vremena: sadašnje, prošlo i buduće.

Sadašnje vrijeme: nastavak -AS

Glagol u prezentu, s nastavkom -AS, pokazuje da su radnja ili stanje realni, stvarni i da su počeli ali nisu završili. To znači da se radnja ili stanje zbivaju upravo sada, ili da su uobičajeni ili da tvrdnja vrijedi uvijek:

  • laboras = radnja "labori" je započela, ali još nije završila
  • estas = stanje "esti" je počelo, ali još nije završeno
  • Mi sidas sur seĝo. - Sjedim na stolici.

    Sjedenje je stvarno i događa se sada.

  • Mi estas advokato. - Ja sam odvjetnik.

    Profesija je stvarna i sadašnja.

  • Kvar kaj dek ok faras dudek du. - Četiri i osamnaest je dvadesetdva.

    To vrijedi uvijek.

  • Nun mi legas. - Sada čitam.

    Čitanje se događa sada.

  • Hodiaŭ mi studas Esperanton. - Danas učim esperanto.

    Možda ne učim upravo u trenutku kad to govorim, ali započeo sam današnje učenje i još ga nisam završio.

  • En la vintro oni hejtas la fornojn. - Zimi se griju peći.

    To se događa svake zime, prošle i buduće.

  • Mi loĝas ĉi tie tri jarojn. - Živim ovdje tri godine.

    Moje stanovanje traje već tri godine, a traje i dalje.

Katkad se u pričama koristi -AS oblik glagola za trenutak u priči koji je priča dosegla. Takav stil može priču učiniti življom:

  • Ne suspektante ion li iradis tra la arbaro. Subite eksonas pafo. - Ne sumnjajući išta išao je kroz šumu. Iznenada odjekne pucanj.

    Pripovjedač najprije koristi prošlo glagolsko vrijeme, ali kasnije prelazi na sadašnje vrijeme kako bi slušatelj ili čitatelj osjetili kao da su i sami prisutni, i mogli čuti pucanj.

Prošlo vrijeme: nastavak -IS

Glagol u perfektu, s nastavkom -IS, pokazuje da su radnja ili stanje stvarni, ali su se dogodili nekad prije trenutka pričanja. Obično su radnja ili stanje već završili:

  • laboris = radnja "labori" dogodila se prije ovog trenutka
  • estis = stanje "esti" zbilo se prije ovog trenutka
  • Mi sidis tiam sur seĝo. - Tada sam sjedio na stolici.

    Sjedenje se doista dogodilo u tom prošlom vremenu.

  • Mi estis knabo. - Bio sam dječak.

    U odgovarajućem trenutku u prošlosti dječaštvo je bilo stvarnost.

  • Hieraŭ mi renkontis vian filon, kaj li ĝentile salutis min. - Jučer sam sreo tvog sina i on me ljubazno pozdravio.
  • Mi loĝis ĉi tie tri jarojn. - Stanovao sam ovdje tri godine.

    Moje stanovanje je trajalo tri godine, ali više ne traje.

Ako se žele iskazati nijanse prošlog vremena, mogu se koristiti razne dodatne riječi, ali mogu se koristiti i složeni glagolski oblici. Međutim, gotovo uvijek je dovoljan jednostavni perfekt.

Ponekad se nailazi na IS-oblik koji pokazuje nešto što će se dogoditi u budućnosti. To je pogrešno. Treba koristiti OS-oblik, ili, ako se želi biti jako precizan, estos ...inta. Dakle, nemojte reći: Mi venos al vi, kiam mi finis mian taskon. Recite: Mi venos al vi, (post) kiam mi finos mian taskon. Ili: Mi venos al vi, kiam mi estos fininta mian taskon.

Buduće vrijeme: nastavak -OS

Glagol u futuru, s nastavkom -OS, kazuje da radnja ili stanje još nisu započeli u trenutku govora. Naravno, budućnost je uvijek neizvjesna, ali futur kazuje da govornik misli da će se to doista dogoditi:

  • laboros = radnja "labori" još nije počela, ali će početi
  • estos = stanje "esti" još nije zapšočelo, ali će se kroz neko vrijeme ostvariti
  • Mi sidos poste sur seĝo. - Poslije ću sjediti na stolici.

    Sjedenje će se zbiti kasnije.

  • Mi estos riĉulo. - Bit ću bogataš.

    Bogataško stanje je činjenica budućnosti.

  • Mi rakontos al vi historion. - Ispričat ću ti priču.

    Pričanje još nije započelo.

  • Morgaŭ estos dimanĉo. - Sutra će biti nedjelja.
  • Mi loĝos ĉi tie tri jarojn. - Stanovat ću ovdje tri godine.

    Moje stanovanje još nije počelo, a kada počne trajat će tri godine.

Volitiv (imperativ): nastavak -U

Glagol u volitivu, s nastavkom -U, pokazuje da radnja ili stanje nisu stvarni nego željeni, naređeni ili ciljani. Volitiv ne iskazuje vrijeme radnje, ali radnja se obično nalazi u budućnosti:

  • laboru = radnja "labori" je željena, zamoljena, naređena ili ciljana
  • estu = stanje "esti" je željeno, zamoljeno, naređeno ili ciljano
  • Sidu sur seĝo! - Sjedni na stolicu!

    Naredba ili molba.

  • Estu viro! - Budi muškarac!

    Naredba ili molba.

  • Ludoviko, donu al mi panon. - Ludoviko, daj mi kruh.
  • Ni legu la unuan ĉapitron. - Pročitajmo prvo poglavlje.

    Iskazivanje želje.

  • Ĉu ni iru al la dancejo? - Da odemo na ples?

    Pitanje o želji. Po stvarnom značenjm takva rečenica je najčešće ljubazni prijedlog. Usporedite s ljubaznim molbama niže.

Kod volitiva se vrlo često ispušta subjekt, ako je to zamjenica vi: Venu tuj! = Vi venu tuj! Ali takvo ispuštanje moguće je samo u glavnoj rečenici, ne u zavisnoj.

Volitiv u ke-rečenicama

Volitiv se koristi u ke-rečenicama, kada glavna rečenica na neki način iskazuje želju, cilj, mišljenje i sl.:

  • Mi volas, ke vi laboru. - Želim da radiš.

    Rad je željen.

  • Li petas, ke mi estu atenta. - On moli da budem pažljiva.
  • Estas necese, ke ni nun unu fojon por ĉiam faru finon al tiu ĉi stato. - Potrebno je da sada, jednom zauvijek, stavimo točku na ovo stanje.

Ljubazna molba

Da biste ljubaznije iskazali svoju želju koristite riječ bonvolu s infinitivom. Može se dodati i drugi ljubazni izraz poput mi petas, ili slično:

  • Bonvolu sidi ĉi tie! = Sidu ĉi tie, mi petas! - Izvolite sjesti ovdje! = Sjednite ovdje, molim!
  • Bonvolu fermi tiun ĉi fenestron! = Fermu la fenestron, mi petas! - Molim zatvoriti ovaj prozor! = Zatvorite prozor, molim vas!

Nikako ne koristite dva U-glagola zajedno. Ne valja: Bonvolu sidu....

Napomena: Neki umjesto toga koriste bonvole ...U, npr.: Bonvole sidu ĉi tie! To je priločno logično, ali nije uobičajeno ni sada, niti je bilo ranije.

Kondicional: US-nastavak

Kondicionalni glagol, glagol s nastavkom -US, koristi se za radnje i stanja koji nisu stvarni, već imaginarni, zamišljeni. US oblik ne iskazuje vrijeme radnje:

  • laborus = radnja "labori" je zamišljena
  • estus = stanje "esti" je zamišljeno
  • Se mi estus riĉa, mi ne laborus. - Da sam bogat, ne bih radio.

    Radi se o nestvarnom, imaginarnom stanju i radnji.

  • Se mi estus sana, mi estus feliĉa. - Da sam zdrav, bio bih sretan.
  • Se mi nur loĝus en palaco! - Da bar živim u dvorcu!

    Stanovanje je željeno, ali znam da nije moguće, da je to puka fantazija.

  • Mi ne farus la eraron, se li antaŭe dirus al mi la veron. - Ne bih pogriješio da mi je on prije rekao istinu.

    I farus i dirus ovdje govore o zamišljenim radnjama u prošlosti. Ako se želi, može se naglasiti da je riječ o prošlosti korištenjem izraza estus dirinta.

Koristi se i kondicional za blago izražavanje molbe ili želje:

  • Mi dezirus aĉeti kelkajn aferojn. - Želio bih kupiti nekoliko stvari.

    Realna želja, ljubazno prezentirana.

  • Ĉu mi povus havi la skribilon? - Bih li mogao dobiti pisaljku?

    Vrlo pristojna, ljubazna molba.

  • Ĉu vi bonvolus paroli iom pli silente? - Biste li bili ljubazni govoriti tiše?

    Vrlo pristojna, ljubazna molba.

Kondicional se često koristi s riječcom se, koja pokazuje uvjet, ali se ne zahtijeva neophodno kondicional. Sve ovisi o smislu. Ako se jasno radi o zamisli, treba koristiti -US, ali ako je radnja ili stanje stvarno, onda treba koristiti indikativ:

  • Se li estus ĉi tie, li certe mirus pri la malordo. - Da je on ovdje, sigurno bi se čudio neredu.

    Poznato je da on nije ovdje, ali da jest i on bi se čudio.

  • Se li estas ĉi tie, li certe miras pri la malordo. - Ako je on ovdje, sigurno se čudi neredu.

    Ne zna se je li on ovdje, ali moglo bi biti tako. U tom slučaju on se doista čudi.

U nekim jezicima kondicional se koristi i za nešto što se ranije predviđalo. To se u esperantu iskazuje složenim glagolskim oblikom: estis ...onta ili estis ...ota.

Infinitiv

Glagoli s nastavkom -I samo imenuju radnju ili stanje. Oni ne označavaju da se radi o stvarnosti, želji ili imaginaciji. Također, ne pokazuju vrijeme. Infinitiv se tradicionalno smatra osnovnim oblikom glagola. Stoga se glagoli u rječnicima navode u obliku infinitiva.

Infinitiv je često sličan radnoj imenici: labori = ideja vršenja posla; esti = ideja bivanja. Ali ipak postoji razlika.

Infinitiv se u rečenici nalazi u onim ulogama koje obično zauzima imenička cjelina: subjekt, objekt, pri-adjekt, i t.d.: Morti pro la patrujo estas agrable. Malbonaj infanoj amas turmenti bestojn. Kiu kuraĝas rajdi sur leono?

Katkad se čak može ispred infinitiva nalaziti prijedlog: Unu fajrero estas sufiĉa, por eksplodigi pulvon. Ali infinitiv nikada ne može imati nastavak -N ili -J.

Infinitiv može imati objekt, adjekte i t.d., isto kao i predikatski glagol. Zato je infinitiv ipak glagol:

  • manĝi rapide - jesti brzo

    Infinitiv ima prilošku oznaku načina.

  • poste manĝi - kasnije jesti

    Infinitiv ima prilošku oznaku vremena.

  • manĝi pomon - jesti jabuku

    Infinitiv ima objekt.

Infinitiv ipak ne može imati vlastiti (gramatički) subjekt. Ne može se dakle reći: mi manĝi, la knabino esti ili slično. Najčešće ipak postoji subjekt koji se podrazumijeva: subjekt po smislu.

Mnogi (ali ne svi) infinitivi su poput skraćenih ke-rečenica:

  • Mi ĝojas vin vidi! = Mi ĝojas, ke mi vin vidas! - Drago mi je vidjeti vas! = Drago mi je da vas vidim!
  • Mi vidis la knabon kuri. = Mi vidis, ke la knabo kuras. - Vidio sam dječaka kako trči. = Vidio sam da dječak trči.

Infinitiv kao subjekt

Infinitiv može imati ulogu subjekta u rečenici kada se želi reći kakva je radnja infinitiva. Najčešće je predikat oblik glagola biti esti:

  • Resti kun leono estas danĝere. - Ostati s lavom je opasno.

    Ono što je opasno je radnja resti kun leono (ostati s lavom). Danĝere je predikativ glagola resti. On treba imati nastavak -E jer se radi o opisu glagola.

  • Kritiki estas facile, fari [estas] malfacile. - Kritizirati je lako, raditi [je] teško.

    Ono što je lagano je radnja kritiki. Ono što je teško je radnja fari.

Infinitiv zajedno s predikatskim glagolom

Infinitiv se često koristi zajedno s predikatskim glagolom o kojemu ovisi:

  • Mi povas kuri. - Mogu trčati.
  • Li volis veni. - On je htio doći.
  • Ili devis cedi. - Morali su popustiti.
  • En varmega tago mi amas promeni en arbaro....amas promenon... - Vrućim danima volim šetati po šumi. ≈ ...volim šetnju...
  • Ŝi komencis senti doloron kaj rigidiĝon.Ŝi komencis sentadon de doloro... - Počela je osjećati bol i ukočenost.
  • Li ŝajnis subite kompreni. = Li ŝajnis subite komprenanta... - Činilo se da odmah razumije.

    Infinitiv je predikativ subjekta li.

  • Nun ili ĉiuj iris dormi. = ...iris por dormi. - Sada su svi oni otišli spavati.

    Kada infinitiv ima ulogu por-objekta, obično se ispušta prijedlog por.

  • Ŝi tuj kuris bati ŝin. = ...kuris por bati ŝin. - Ona je odmah otrčala istući ju. = ... otrčala da bi ju istukla.
  • Kaj vi ne hontas fanfaroni per ĉi tio?...hontas pri fanfaronado... - I ne stidite se hvalisati time? ≈ ...stidite se hvalisanja...

    Kada infinitiv ima ulogu pri-objekta, uvijek se ispušta prijedlog pri.

  • Feliĉe mi sukcesis ekbruligi la fajron....sukcesis pri ekbruligado de la fajro. - Srećom sam uspio zapaliti vartu. ≈ ... uspio s paljenjem vatre.

U prethodnim primjerima subjekt po smislu infinitiva je isti kao i subjekt predikata. Ali u nekim slučajevima infinitiv i predikat imaju različite objekte.

Neki predikati označavaju radnju koja nastoji utjecati na radnju druge osobe (ili stvari). Takvi glagoli su npr. (mal)permesi (dozvoliti/zabraniti), ordoni (naručiti), doni (dati), destini (namijeniti), peti (moliti), instrui (podučavati), instrukcii (dati upute), devigi (obavezati), lasi (pustiti), inviti (pozvati), voki (zvati), sendi (slati, poslati), (mal)konsili (savjetovati/savjetovati da ne), komandi (narediti), konvinki (uvjeriti), persvadi (uvjeravati), memorigi (podsjetiti) kaj (mal)rekomendi (preporučiti, preporučiti da ne). Osoba (ili stvar) na koju radnja glagola utječe javlja se kao al-objekt ili N-objekt. Kada se s takvim glagolom javlja infinitiv, osoba ili stvar na koju glagol djeluje po smislu je subjekt infinitiva:

  • Mi malpermesis al li fari tion. - Zabranio sam mu da to čini.

    Subjekt od fari je li.

  • Ili ordonis al mi veni antaŭ la vesperiĝo. - Naredio mi je da dođem prije sumraka.

    Subjekt od veni je mi.

  • La reĝo Aĥaŝveroŝ ordonis venigi al li la reĝinon Vaŝti. - Kralj Ahasver je naredio da mu dovedu kraljicu Vašti.

    Subjekt od venigi su oni kojima je kralj naredio. Oni se podrazumijevaju, ali mogu se pojaviti kao al-adjekt: ...ordonis al iuj venigi...

  • Mi petas vin trinki. = Mi petas vin, ke vi trinku. - Molim vas da popijete.

Glagol promesi ne pripada ovoj grupi: Mi promesis al li veni al la festo. = Mi promesis al li, ke mi venos al la festo. Subjekt po smislu glagola veni je subjekt predikata.

Kada je predikat neki oblik glagola vidi, aŭdi, senti, imagi ili slično, može se pojaviti infinitiv, koji je predikativ objekta tog glagola. Taj objekt je po smislu subjekt infinitiva:

  • Mi vidis la knabon kuri. - Vidio sam dječaka kako trči.

    Kuri je predikativ od la knabon, koji je objekt od vidis. Subjekt od kuri je la knabo. = Mi vidis la knabon kuranta. Mi vidis, ke la knabo kuras.

  • Mi hodiaŭ matene vidis danci miajn knabinojn. - Danas ujutro sam vidio moje djevojčice kako plešu.

    Plesale su djevojčice.

Infinitiv kao suplement

Infinitiv može biti dopuna imenici ili pridjevu (najčešće radnim, po značenju):

  • Forte min doloras la nepovado helpi vin sur via malfacila vojo. = Forte min doloras, ke mi ne povas helpi vin... - Jako me boli nemogućnost da vam pomognem na vašem teškom putu. = Jako me boli što vam ne mogu pomoći...
  • Mi ricevas grandan deziron edziĝi. = Mi ekdeziregas edziĝi. - Dobivam veliku želju da se oženim.
  • Lia propono elekti novan prezidanton ne estis akceptita. - Njegov prijedlog da se izabere novi predsjednik nije prihvaćen.
  • Vi havis nenian rajton paroli al mi en tia maniero. - Nemate pravo da mi se tako obraćate.
  • Ŝi ricevis la taskon trovi trinkaĵon. = ...la taskon, ke ŝi trovu trinkaĵon. - Dobila je zadatak da nađe piće.
  • Mi estas kapabla instrui nur la francan lingvon. ...kapablas instrui... - Ja mogu podučavati samo francuski jezik.
  • Mi estas preta iri por vi piede al la fino de la mondo. - Spreman sam za tebe ići na kraj svijeta.

Infinitiv s prijedlozima

Obično se uloga infinitiva ne pokazuje indikatorom uloge, već se to prepušta kontekstu. Ipak, ponekad je potrebno iskazati rečeničnu ulogu infinitiva prijedlogom. Od svih prijedloga tradicionalno se samo por, anstataŭ i krom prihvaćaju ispred infinitiva. Sen ipak postaje sve češći pred infinitivom.

  • Ni ĉiuj kunvenis, por priparoli tre gravan aferon. - Svi smo se okupili da raspravimo o vrlo važnoj stvari.

    Konstrukcija por + infinitiv koristi se u prvom redu kada infinitiv ima isti subjekt kao i predikat. Ako se ta dva subjekta razlikuju, najčešće se koristi infinitiv bez prijedloga: Ŝi invitis min trinki kafon. = ...por ke mi trinku kafon. Nakon glagola kretanja poput iri i kuri, bolje je koristiti infinitiv bez por, čal i kada se subjekti podudaraju: Mi iros ripozi. = Mi iros por ripozi.

  • Ĉi tie ne ekzistas akvo por trinki.Ĉi tie ne ekzistas trinkebla/trinkota akvo. - Ovdje nema vode za piće. ≈ Ovdje nema pitke vode.

    Ako je infinitiv suplement imenice koristi se por , neovisno o subjektu po smislu.

  • En la domo estas jam nenio por manĝi. - U kući nema više ničega za jelo.
  • La aliaj anasoj preferis naĝadi en la kanaloj, anstataŭ viziti ŝin. - Druge patke radije su plivale u kanalima, nego da ju posjete.
  • Vi nenion povas fari krom kunbati viajn dentojn. - Ne možeš napraviti ništa osim stisnuti zube.
  • Ne ekzistas alia bono por la homo, krom manĝi kaj trinki. - Nema drugog dobra za čovjeka nego jesti i piti.
  • Tion mi ne povus fari sen detrui mian reputacion. = ...sen detruo de mia reputacio / ... ne detruante mian reputacion. - To ne bih mogao napraviti bez da uništim svoju reputaciju.
  • Sen manĝi kaj trinki oni ne povas vivi. = Sen manĝado kaj trinkado... - Bez jela i pića ne može se živjeti.

Između antaŭ i infinitiva stavlja se riječca usporedbe ol:

  • Oni devas iri longan distancon, antaŭ ol veni al la rivero. = ...antaŭ ol oni venas al la rivero. - Treba ići daleko prije dolaska do rijeke. = ... prije nego što se dođe do rijeke.
  • Antaŭ ol foriri li ŝlosis la pordon. = Antaŭ ol li foriris... - Prije odlaska zaključao je vrata. = Prije nego što je otišao...

Upotreba drugih prijedloga ispred infinitiva nije nelogična, ali može uzrokovati nesporezume jer je neuobičajena.

Infinitiv kao predikat

Katkad se vide rečenice ili zavisne rečenice u kojima je jedini glagol infinitiv. Infinitiv tada po značenju odgovara volitivu ili izrazu s povi:

  • Grandega hundo metis sur min sian antaŭan piedegon, kaj mi de teruro ne sciis, kion fari. = ...kion mi faru. - Ogromni pas je stavio na mene svoju ogromnu prednju šapu, i od užasa nisam znao što napraviti. = ... što da napravim.
  • Mi efektive jam ne scias, kiel ĝin klarigi. = ...kiel mi ĝin klarigu. - Ja zapravo više ne znam kako to objasniti. = ... kako da to objasnim.
  • Ili ne havas, kion manĝi, ili ne havas, per kio hejti la fornon. = Ili ne havas (ion), kion ili/oni povus manĝi, ili ne havas (ion), per kio ili povus hejti la fornon. - Nemaju što jesti, nemaju čime ložiti peć. = Nemaju nešto što bi mogli jesti, nemaju nešto čime bi mogli ložiti peć.
  • Mi havis tiam apud mia domo foson, kiu, se preni la plej malmulte, havis almenaŭ ok futojn da larĝeco. = ...se oni prenu la plej malmulte... - Imao sam tada pored svoje kuće iskopinu, koja je, da uzmem najmanje, imala barem osam stopa duljine.
  • Ĉu esti aŭ ne esti, — tiel staras nun la demando. = Ĉu mi estu aŭ ne estu... - Biti ili ne biti, — to je sada pitanje. = Da budem ili da ne budem...
  • Kion fari? = Kion oni/mi/vi faru? - Što činiti? = Što da radim?, Što da radiš?, Što da se radi?

Ponekad nailazimo na upotrebu infinitiva umjesto naredbenog volitiva (imperativa). Tada naredba ima neutralni prizvuk, ni ljubazni, ni neljubazni, već jednostavno izjavni. Subjekt po smislu takvog infinitiva je sasvim općeniti oni. Takva je upotreba rijetka: Nur prunti, sed ne restigi al si! = Oni povas nur prunti... Umjesto naredbe u formi glagola na -U, govornik izriče svoju želju kao jednostavnu izjavu neosporne činjenice. Por landoj ne menciitaj en la listo sin turni al LF-KOOP, Svislando. Jednostavna izjava kako postupiti za naručiti nešto od LF-KOOP.

Infinitivi i radne imenice

Infinitivi i radne imenice su slični, ali ipak postoji razlika. Infinitiv uvijek ima subjekt po smislu koji se podrazumijeva, koji je najčešće isti kao subjekt predikata. Radna imenica je pak neovisna od subjekta. Radna imenica imenuje radnju ne razmatrajući njenog vršitelja. Značenje rečenice se dakle može promijeniti ako se infinitiv zamijeni radnom imenicom:

  • Malbonaj infanoj amas turmenti bestojn. = Ili amas, kiam ili mem turmentas bestojn. - Zločesta djeca vole mučiti životinje. = Vole kada oni sami muče životinje.
  • Malbonaj infanoj amas turmentadon de bestoj. = Ili amas turmentadon de bestoj, ĉu ili mem turmentas, ĉu iu alia turmentas. - Zločesta djeca vole mučenje životinja. = vole mučenje životinja, bilo da ih muče oni sami, bilo netko drugi.
  • Mi promesis amuziĝi. = Mi promesis, ke ĝuste mi amuziĝos. - Obećao sam da ću se (baš ja) zabaviti.
  • Mi promesis amuziĝon. = Mi promesis, ke okazos amuziĝo. - Obećao sam zabavu. = Obećao sam da će biti zabave.

    Nije važno tko će se zabavljati.

Natrag na vrh