Sadržaj

KI-pitanja

KI-pitanja tvore se tabličnim riječima na KI. Upitna KI-riječ predstavlja podatak koji se traži.

KI-riječ obično se nalazi na početku upitne rečenice:

  • Kion vi volas?Mi volas manĝon! - Što želite? — Želim jelo!
  • Kian manĝon vi deziras?Mi deziras malmultekostan manĝon! - Kakvo jelo želiš? — Želim jeftino jelo!
  • Kiel vi fartas?Mi fartas bone! - Kako se osjećaš? — Dobro se osjećam!
  • Kiom da pomoj vi havas?Mi havas du kilogramojn da pomoj! - Koliko jabuka imaš? — Imam dva kilograma jabuka!
  • Kies estas tiu aŭto?Ĝi apartenas al Anno! Ĝi estas de Anno! Ĝi estas ŝia! - Čiji je to automobil? — On pripada Ani! Anin je! Njen je!
  • Kiam do?Morgaŭ! - Pa kada onda? — Sutra!

KI-riječi se koriste i u upitnim zavisnim rečenicama: Ŝi demandis, kion mi volas.

Ĉu-pitanja

Ĉu-pitanja tvore se pomoću upitne riječi ĉu. Ĉu-pitanje traži potvrdu ispravnosti cijele rečenice. Odgovor je obično jes ili ne.

Ĉu se obično nalazi na početku upitne rečenice:

  • Ĉu vi komprenas min?Jes, mi komprenas vin! Ne, mi ne komprenas vin! - Razumiješ li me? — Da, razumijem te! Ne, ne razumijem te!
  • Ĉu vi estas Kanadano?Jes, mi estas Kanadano! Ne, mi ne estas Kanadano! - Jeste li vi Kanađanin? — Da, ja sam Kanađanin! Ne, nisam Kanađanin!
  • Ĉu li?Jes, li! - On? — Da, on!
  • Ĉu ĝi estas taŭga?Jes, (ĝi) estas! - Odgovara li vam? — Da, odgovara!

Ĉu-pitanje može biti i pitanje izbora. Tada je odgovor obično izbor između nekoliko mogućnosti:

  • Ĉu vi volas kafon aŭ teon?Mi volas kafon! Mi volas teon! Mi volas nek kafon, nek teon! Mi volas kaj kafon, kaj teon! - Želite li kavu ili čaj? — Želim kavu! Želim čaj! Ne želim ni kavu ni čaj! Želim i kavu i čaj!
  • Ĉu li aŭ ŝi?Ŝi! Li! Iu ajn el ili! Neniu el ili! Ambaŭ! - On ili ona? — Ona! On! Bilo tko od njih! Nijedno od njih! Oboje!

Riječi za odgovor

Da bi se odgovorilo na ĉu-pitanje, može se jednostavno reći rečenica (potpuna ili skraćena), koja daje odgovor na pitanje:

  • Ĉu vi amas min? — Mi amas vin! - Voliš li me? — Volim te!
  • Kaj ĉu vi longe lernis? — Ho, mi lernis ne malpli ol tri jarojn. - I jesi li dugo učio? — O, učio sam barem tri godine.

Ali obično se koriste riječi odgovora jes i ne. Takva riječ može samostalno tvoriti cijelu rečenicu. Često se ipak nakon toga, dodaje puna rečenica ili dio rečenice radi veće jasnoće.

Jes

Riječ odgovora jes daje pozitivan odgovor:

  • — Ĉu vi volas kafon? — Jes! (= Mi volas kafon.) - — Želite li kavu? — Da! (= Želim kavu.)
  • — Ĉu vi ion deziras? — Jes! (= Mi ion deziras.) - — Želite li nešto? — Da! (= Želim nešto.)
  • Ĉu la Universala Kongreso estos en Eŭropo ĉi-jare? — Mi pensas, ke jes! = Mi pensas, ke ĝi ja estos en Eŭropo ĉi-jare! - Hoće li Svjetski kongres biti u Europi ove godine? — Mislim da da! = Mislim da će zaista biti u Europi ove godine!

    Riječ odgovora jes zamjenjucije cijelu zavisnu rečenicu u odgovoru (osim uvodnog ke).

Riječ jes ne može se koristiti unutar rečenice za naglašavanje istinitosti nečega. Za to treba koristiti riječ ja. Nemojte reći: Tiu ĉi suko ne estas dolĉa, dum tiu alia jes estas. Recite: Tiu ĉi suko ne estas dolĉa, dum tiu alia ja estas. (Ovaj sok nije sladak, dok onaj drugi jest.)

Ne

Riječ odgovora ne daje negativan odgovor:

  • — Ĉu vi volas kafon? — Ne! (= Mi ne volas kafon.) - — Želiš li kavu? — Ne! (= Ne želim kavu.)
  • — Ĉu vi ion deziras? — Ne! (= Mi nenion deziras.) - — Želiš li nešto? — Ne! (= Ne želim ništa.)
  • Ĉu li estas blondulo aŭ brunulo? — Ne, pli kaŝtanhara. = Li estas nek blondulo nek brunulo, li estas pli kaŝtanhara. - Je li njegova kosa plava ili smeđa? — Ne, više je boje kestena. = Njegova kosa nije ni plava ni smeđa, već boje kestena.
  • Ha, ĉu efektive la malgranda Kay mortis? La rozoj estis sub la tero, kaj ili diras, ke ne! = ...ili diras, ke li ne mortis. - Oh, je li stvarno mali Kay umro? Ruže su bile pod zemljom, i one kažu ne! = ... one kažu da nije umro.

Treba paziti na razliku između ne kao riječi za negaciu unutar rečenic, i ne kao riječi za odgovor:

  • Ne venu ĉi tien! = Mi volas, ke vi ne venu ĉi tien. - Ne dolazi ovamo! = Želim da ne dođeš ovdje.

    Ne negira predikat.

  • Ne, venu ĉi tien! = Ne! Mi ja volas, ke vi venu ĉi tien. - Ne, dođi ovamo! = Ne! Naime želim da dođeš ovamo.

    Ne je riječ za odgovor koja i samostalna više-manje ima ulogu potpune rečenice.

Ako odmah iza odgovora ne slijedi rečenica koja počinje glagolom, treba izgovoriti s jasnom pauzom nakon ne da se izbjegne nesporazum.

Jes i ne kod negativno postavljenih pitanja

Postoje dva načina upotrebe riječi odgovora (da/ne) kod niječnih pitanja. Jedan sistem je češći u zapadnim jezicima, a drugi u istočnim jezicima. Tako možemo govoriti o zapadnom i istočnom sistemu, ali zapravo u mnogim zemljama i mnogim jezicima oba sistema postoje paralelno. I u esperantu su se udomaćila oba sistema. Zamenhof je češće koristio jes i ne prema zapadnom sistemu, ali je više pita koristio i istočni sistem.

Zapadni sistem

U zapadnom sistemu jes je izraz pozitivnog odgovora, a ne izraz negativnog odgovora. Negativni odgovor je rečenica u čijem je glavnom dijelu riječ negacije (ne ili NENI-riječ). U zapadnom sistemu značenje riječi odgovora (DA/NE) neovisan je o obliku pitanja. Ako je pitanje niječno, odgovara se istom riječju koju bi se koristilo da je pitanje postavljeno u pozitivnom obliku. Bitan je samo oblik odgovora koji riječ odgovora predstavlja:

  • Ĉu vi volas kafon? - Želite li kavu?(pozitivno pitanje)
    • Jes! (= Mi volas kafon.) - — Da! (= Želim kavu.)
    • Ne! (= Mi ne volas kafon.) - — Ne! (= Ne želim kavu.)
  • Ĉu vi ne volas kafon? - Zar ne želite kavu?(negativno pitanje)
    • Jes! (= Mi volas kafon.) - — Da! (= Želim kavu.)
    • Ne! (= Mi ne volas kafon.) - — Ne! (= Ne želim kavu.)
  • Ĉu vi nenion deziras? - Zar ne želite ništa?
    • Jes! (= Mi ja deziras ion.) - — Da! (= Doista želim nešto.)
    • Ne! (= Mi deziras nenion.) - — Ne! (= Ne želim ništa.)

Da bi se odgovorilo (prema zapadnom sistemu) pozitivno na niječno pitanje, može se naglasiti odgovor Jes ja! = Jes, tiel ja estas! (ili slično): Ĉu vi ne volas trinki la malvarman kafon? — Jes ja! (= Jes, mi ja volas trinki ĝin.) Neki koriste tamen umjesto jes ja.

Istočni sistem

U istočnom sistemu jes potvrđuje točno ono što je rečeno u pitanju, a ne niječe čitavu upitnu rečenicu. U tom sistemu jes i ne zamjenjuju uloge kod niječnih pitanja:

  • Ĉu vi volas kafon? - Želite li kavu?(pozitivno pitanje)
    • Jes! (= Mi volas kafon.) - — Da! (= Želim kavu.)
    • Ne! (= Mi ne volas kafon.) - — Ne! (= Ne želim kavu.)
  • Ĉu vi ne volas kafon? - Zar ne želite kavu?(negativno pitanje)
    • Jes! (= Mi ne volas kafon.) - — Da! (= Ne želim kavu.)
    • Ne! (= Mi ja volas kafon.) - — Ne! (= Želim kavu.)
  • Ĉu vi nenion deziras? - Zar ne želite ništa?
    • Jes, mi nenion deziras. - — Da, ne želim ništa.
    • Ne, mi ja deziras ion. - — Ne, ja želim nešto.

Dvije logike

Oba sistema odgovaranja na niječna pitanja su logična, svaki na svoj način. Bilo bi dobro kada bi u esperantu postojao samo jedan način. Može se preporučiti zapadni sistem, jer se do sada češće koristi, i očito je češći kod Zamenhofa. Ali izgleda da nije moguće postići ujednačenu upotrebu samo jednog sistema. Oba sistema su se udomaćila. Stoga budite pažljivi pri odgovaranju na niječna pitanja. Radije dodajte jasan odgovor da bi se izbjegli nesporazumi.

Natrag na vrh