Sadržaj

Evo kratkih objašnjenja važnih gramatičkih izraza koji se koriste u ovoj gramatici. Objašnjenja su sročena imajući u vidu ovu Esperantsku gramatiku. U drugim gramatikama (esperanta ili drugih jezika) ovi izrazi mogu imati donekle drugačije značenje. Izrazi u lernu!-gramatici su više-manje usklađeni s terminologijom u knjizi Plena Analiza Gramatiko od Kalocsaya i Waringhiena.

pridjev
Riječ koja se koristi za opis imenice ili riječce koja ima ulogu imenice.
adjekt
Dio rečenice koji govori na koji način, na kojem mjestu, u kojem vremenu, kojim sredstvom i t.d., se dešava radnja (ili stanje) predikata. Svaki rečenični dio osim predikata, subjekta, objekta i predikativa jest adjekt (u hrvatkom jeziku uobičajen je naziv priloška oznaka).
prilog
Riječ koja se koristi da se opiše nešto što nije imenica ili imenična riječčca, dakle opisuje glagol, pridjev, pridjevsku riječcu, drugi prilog, prilošku riječcu ili cijelu rečenicu).
afiks (prefiks ili sufiks)
Korijen koji se u prvom redu koristi pri tvorbi složenih riječi: sufiks ili prefiks.
afrikat
Suglasnik koji nastaje potpunim zatvaranjem koje se prekida tek toliko da zrak može proći i proizvesti trljaući zvuk; poluzatvorni šumnik.
aktivni oblik
Obični tip rečenice u kojima je subjekt taj koji vrši radnju predikata. Usporedi pasiv.
akuzativ
Gramatički nastavak -N.
apozicija
Rečenični dio koji se (obično) nalazi odmah iza drugog rečeničnog dijela izražavajući istu stvar drugim riječima.
epitet
Pridjev, riječca u ulozi pridjeva, prilog ili riječca u ulozi priloga, koji direktno opisuje drugu riječ.
Finitiv
Glagolski oblik koji se može koristiti kao predikat (za razliku od infinitiva).
frikativ
Suglasnik koji se stvara nepotpunom blokadom (suženjem), kroz koju zrak prolazi uz zvuk trljanja, tjesnačni šumnik.
futur (buduće vrijeme)
Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u budućem vremenu.
imperativ
Glagolski način koji pokazuje naredbu (jedna od upotreba volitiva u esperantu).
indikativ
Glagolski način koji pokazuje stvarne radnje i stanja.
infinitiv
Glagolski način koji radnju ili stanje imenuje neutralno, ne pokazujući radi li se o stvarnosti, želji ili zamisli.
uzvik
Riječca povika.
kondicional
Glagolski način koji pokazuje nestvarne i zamišljene radnje ili stanja.
veznik
Riječca koja povezuje dijelove rečenice koji u rečenici imaju istu ulogu.
suglasnik
Govorni zvuk koji se stvara nekakvim pregrađivanjem toka zraka.
lateral
Suglasnik koji se stvara pregrađivanjem samo u sredini usta. Zrak slobodno prolazi uz rub jezika.
način
Neke od kategorija glagolskih oblika koje izražavaju različite odnose (stavove) govornika o rečenom. Glagolski načini u esperantu su infinitiv, indikativ, volitiv i kondicional.
nazal
Suglasnik koji nastaje potpunim pregrađivanjem usta. Zrak umjesto toga ide kroz nos. Nosni sonant.
negacija
Niječna riječca.
netranzitivan
Koji ne može imati objekt (odnosi se na glagol). Neprijelazan.
nominativ
Imenica ili imenična riječca koja nema pokazatelja uloge (prijedlog ili akuzativni nastavak).
brojna riječ
Riječca kojoj se izražava broj.
objekt
Rečenična uloga koja pokazuje ono na što radnja predikata djeluje. Ponekad se govori o "direktnom objektu" za razliku od "nedirektnog objekta". "Nedirektni objekt" se u ovoj gramatici naziva al-adjekt. Obični (direktni) objekt naziva se i "akuzativni objekt". Nedirektni objekt se tradicionalno naziva i "objekt u dativu".
particip
Riječ koja radnju ili stanje predstavlja kao svojstvo njegovog subjekta ili objekta.
pasiv
Vrsta "obrnute" rečenične konstrukcije, u kojoj se ono što je obično (tj. u aktivu) objekto, javlja kao subjekt.
ploziv
Suglasnik koji se stvara potpunim pregrađivanjem koje se prekida naletom zraka; zatvorni šumnik.
množina
Gramatička višebrojnost: više od jedne stvari.
predikativ
Samostalni dio rečenice koji opisuje subjekt ili objekt pomoću glagola.
predikat
Glavni glagol u rečenici. Glagol koji obično ima subjekt.
prefiks
Afiks, koji se stavlja ispred ostalih korijena.
prijedlog
Riječca koja pokazuje ulogu dijela rečenice koji slijedi.
preterit
Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u prošlom vremenu.
prezent
Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u sadašnjem vremenu.
zamjenica
Riječca, koja se koristi kao zamjena za imenični dio rečenice.
jednina
Gramatički oblik koji se odnosi na jedan element (stvar ili osobu).
subjekt
Rečenična uloga koja (ako je rečenica u aktivu) pokazuje tko vrši radnju predikata.
subjunkcija
Riječca koja uvodi zavisnu rečenicu, vezujući ju s glavnom rečenicom.
imenica
Riječ koja može imati ulogu glavne riječi u mnogim rečeničnim dijelovima: subjektu, objektu, vokativu, adjektu, epitetu, suplementu ili predikativu.
sufiks
Afiks koji se stavlja nakon ostalih korijena.
suplement
Direktan opis (riječi koja nije glagol), čiji odnos prema opisanoj riječi pokazuje pokazatelj uloge (prijedlog ili akuzativni nastavak).
tranzitivni
Koji može imati {3}objekt{4} (odnosi se na glagol). Prijelazan.
glagol
Riječ kojom se izražava radnja ili stanje i koja može imati ulogu predikata u rečenici. U glagole ubrajamo i infinitiv, iako takav glagol obično ne može imati ulogu predikata.
vibrant
Suglasnik koji se stvara pomoću više uzastopnih brzih pregrada i prekida; treperavi sonant.
samoglasnik
Govorni zvuk koji se stvara bez pregrađivanja toka zraka, koji može biti nositelj naglaska.
vokativ
Rečenična uloga koja pokazuje kome je ono što je izrečeno upućeno.
volitiv
Glagolski način koji pokazuje da radnja ili stanje nisu stvarni već samo željeni.
riječca
Riječ koja ne treba gramatički nastavak, već se u rečenici može pojaviti u svom osnovnom (korijenskom) obliku.
Natrag na vrh