Prijedlog da povezuje količinski izraz sa imeničnim dijelom rečenice koji pokazuje nešto "tvarno" (što nije ograničeno i strogo određeno):

Količinski izraz pokazuje koliko nečega ima. Gramatički, to je imenični dio rečenice, priloška oznaka količine ili prilog količine.

"Tvarni" izraz pokazuje od čega se sastoji ta količina:

Brojevne riječi — unu, du, tri, kvar, kvin, ses, sep, ok, naŭ, dek, cent, mil — ne trebaju da. Oni se koriste kao epiteti imenica:

Uz imenice koje označavaju broj poput miliono, miliardo, deko i cento ipak je potreban da:

Obično se da-izraz nalazi odmah nakon odgovarajućeg količinskog izraza, ali ponekad se da-izraz nalazi sam. Tada se obično količinski izraz nalazi drugdje u rečenici (zbog neuobičajenog reda riječi). Ponekad se ipak količinska riječ jednostavno podrazumijeva:

Ne koristite nastavak N nakon da

Nakon prijedloga da nikada se ne koristi nastavak N. U rečenici da-izraz nikada nije objekt. Međutim, količinski izraz ispred da ipak može biti objekt: Li portas multon da valizoj. (On nosi mnogo prtljage.)

Ali količinski izraz je često količinski prilog ili priloška riječca koji ne može imati nastavak N, čak ni kada ima ulogu objekta:

Kada ne treba koristiti da?

Ako se ne radi o količini, mjeri ili broju, nego npr. o vrsti, onda se ne koristi da, nego obično de:

Nikada se da ne smije odnositi na pridjev, čak ni kada pridjev označava količinu, mjeru ili broj:

Rečenični dio u kojem je nešto što ga određuje — la, tiu, ĉiu, posvojna zamjenica... — je određen, dakle ograničen i individualiziran (nije poput tvari). Stoga se ispred takve cjeline ne koristi da, nego de ili el:

Osobna zamjenica obično označava jednu ili više određenih osoba. Stoga ne koristite da ispred osobne zamjenice, već umjesto toga koristite de ili el:

Ako je količina ili broj već iskazana pomoću brojne riječi ili pridjeva, ne koristi se da, nego de ili el:

Ako imenica u jednini već sama za sebe jasno iskazuje ograničenu količinu, ne koristi se da:

Neke riječi ponekad izražavaju količinu, a ponekad nešto drugo. Tada o smislu ovisi treba li koristiti da ili neki drugi prijedlog:

Upotreba prijedloga da dakle ovisi o tome što govornik želi reći. Da biste si pomogli, možete zamisliti pitanje na koje bi ta rečenica bila odgovor:

Često treba pripaziti koja je riječ važnija, prva (→ de), ili druga (→ da). Grupo da soldatoj su u prvom redu vojnici (a "grupo" označava količinu). Grupo de soldatoj je u prvom redu grupa (koja se sastoji od vojnika). Oba izraza se prevode na hrvatski kao "grupa vojnika". Bukedo da rozoj su ruže (u količini od jednog buketa). Bukedo de rozoj (ili bukedo el rozoj) je buket (u kojem su ruže).

Upotreba prijedloga da ponešto se promijenila i razvila tokom povijesti esperanta. Stoga se u starim tekstovima može naići na da, gdje bi po ovdje navedenim objašnjenjima trebalo biti de ili el.

"Da-izam"

U govornom esperantu proširio se pogrešan način korištenja prijedloga da, koji možemo nazvati "da-izam". Radi se o situaciji kada se da koristi bez da iza njega slijedi odgovarajući izraz čiju bi ulogu da pokazivao. Tako je da prestao biti prijedlog, i samo polazuje da je ispred njega količinski izraz:

Za to su krivi, među ostalim, brojni udžbenici koji tumače da kao da je nešto što pripada prethodnoj riječi. No da pripada prvenstveno onome što stoji iza njega.

Neki tvrde da je riječ o uobičajenom ispuštanju:

U takvim slučajevima obično se ispušta i prijedlog: Li estas instruisto de lingvoj. → Li estas instruisto. Ne: Li estas instruisto de. Stoga, kada se želi ispustiti riječ koja slijedi nakon da, treba ispustiti i da.

Jednostavno se može reći: Mi havas multe. (Imam mnogo.) Kiom vi volas? (Koliko želiš?) Ili kunportis tiom, ke ĉiu povis ricevi iom. (Ponijeli su toliko da je svatko mogao dobiti dio.) Riječi poput multe, tiom i iom same po sebi označavaju količinu. Stoga ne trebaju da da bi izrazile količinsko značenje. Samo ako se želi pokazati od čega se sastoji ta količina može se koristiti prijedlog da, ali obavezno s imeničnom cjelinom u nastavku.